Designed by Rignác

Hrvatski - RIMOKATOLIČKA ŽUPSKA CRKVA SVETI FRANJO U KIKINDI

 Izgradnju crkve u Kikindi obećao je car Franjo I ondašnjem župniku Feješ Kornelu, kada je 1808. godine posetio Kikindu. Kraljevska investicija omogućila je još iste godine početak izgradnje ove crkve i nakon četiri godine završena je 5. juna 1812. godine, a posvećena je u čast Svetog Franje Asiškog. Samu crkvu je sa odobrenjem i u ime biskupa čanadskog blagoslovio dekan i župnik Imre Buković. Svod u crkvi   svojim obrisima podseća nas na progonstva rimske crkve i na život u katakombama. Lepa je i velika, ima sakristiju, iznad je oratorij, ima hor, četiri oltara, propovjedaonicu i krstionicu. Toranj je visok 43 metara  i lepo je ukrašen. Godine 1820. su vernici Kikinde iz Budimpešte naručili 4 zvona, od kojih je težina jednog zvona iznosila 1303, drugog 734, trećeg 422, a četvrtog 104 funti. Obred posvećenja zvona obavio je čanadski biskup Ladislav Kesegi, 6. maja 1820. godine. Od 1834. godine imamo veliki sat u tornju, kojeg su nabavili civilne vlasti i brinuli su se o njegovom održavanju. Glavni dekan Dr. Litahorsky Karolj je ostavio večnu uspomenu za sobom, jer je  lepim freskama i ukrasima ulepšao oltar, kao i samu unutrašnjost crkve.

Na početku 1900. godine zajednica katoličkih vjernika porasla je na broj 8500. Crkva Svetog Franje postala je premalena. Novi planovi su stizali sa ciljem da pregrade crkvu, ali prvi svetski rat je sve osujetio. Čak su i zvona odnešena za ratne ciljeve, za livenje topova. Posle političke promene, pobedivši puno poteškoća 1925. godine su nabavljena  četiri nova zvona  koja su postavljena u harmoniji ES dur. Staro zvono je odnešeno u Sajan. 1930. godine je povišljen toranj crkve i završeni su radovi na  obnovljanju  crkve. Proširena je galerija hora. Ladislav Keri,  akademski slikar iz Budimpešte, 1936. godine je ukrasio unutrašnjost crkve  svojim umetničkim slikama. Slikao je četiri freske na plafonu, na osnovu evanđelja: Isusova tajna večera, Čudesno umnoženje hlebova (kruha), Govor na gori i Isus kao priljatelj dece.

1982. godine su  crkva i  župni stan priključeni na gradski sistem daljinskog grejanja.
1985. godine Ambrosić Veljko slikar iz Sombora obnovio je unutrašnjost crkve.
Elektrificiranje  zvona je izvršio majstor Mikloš Tamaš Đuriš. 1989. godine je realizovano spoljno renoviranje crkve. 1998. godine uz pomoć fabrike crepa iz Kikinde, postavljen je nov krov.

Svetište: Slika Svetog Franje Asiškog na glavnom oltaru podseća nas na vremena, kada su franjevci iz Transilvanije boravili na ovim područjima, i okupili vernike posle turske okupacije. Sveti Franjo je zaštitnik crkve, koga slavimo 4. oktobra, kada je i crkvena slava.

Sveti Michael arhanđeo na levoj strani, a Sveta Terezija Avilska je na desnoj strani oltara. U svetištu su još dva kipa: Srce Isusovo i bezgrešno srce Marijino.

Lađa crkve: U lađi crkve ima dva sporedna oltara sa slikom Ivana Nepomuka i oltar Blažene Djevice Marije. U Crkvi možemo naći još kip bičevanog Isusa, i na zidu križni put, od petnaest slika, i impozantni kip Svetog Josipa. Nedaleko od ulaza se nalaze dve ispovedaonice. Ispod hora, kod glavnog ulaza, nalazi se oltar malog praškog Isusa, kao i oltar sa svetim grobom Isusa Krista. Ovde je postavljen i kip Svetog Antuna Padovanskog.

Crkva je mjesto gdje čovjek susreće Boga, koji  za njega predstavlja savršeniji duhovni svijet. Crkva je mjesto gdje vječno traje veza između Boga i čovjeka, ne samo za pojedinca, nego i za zajednicu. Crkva kao zajednica je Božje sredstvo kojim se formira, odgaja čovjek, kako bi mogao  postići savršenstvo i tako pronaći vječni život i sreću. Mnogobrojne Crkve, svete slike i kipovi podsećaju nas da čovjek nije sam na ovoj planeti.

Ma106
Tegnap143
Összessen25369
Powered by CoalaWeb